Gdje je fokus, tamo je život

Koliko puta smo se uhvatili kako razmišljamo o onome što nam nedostaje i živimo osjećaj praznine? Vjerujem da je većina nas kroz život imala situacije u kojima smo se pitali zašto je život ponekad toliko nepošten. Zašto baš ja moram proći kroz ovu bol? Kada će ova patnja prestati?

Kada nemamo dovoljno novca, želimo ga više i živimo osjećaj neimanja i nesigurnosti. Kada nemamo partnera, želimo ga pronaći i živimo osjećaj usamljenosti. Gdje nam je fokus, tamo nam je život. U toj rečenici krije se velika istina.

Kada nam nešto nedostaje, siguran sam da bismo osjećaj neimanja i nesigurnosti mogli zamijeniti osjećajem imanja i sigurnosti, samo kada bismo fokus stavili na ono što u tom trenutku već posjedujemo.Posjedujemo sebe, život, zrak koji udišemo i priliku da fokus stavimo na to. Nije li tada već malo lakše i ljepše?

Ptice pjevaju i sretne su i prije izlaska sunca.

Život je proces kojem treba vjerovati

Kada prolazimo kroz bolne periode u životu, promijeniti fokus na nešto lijepo nije lak zadatak, priznajem. Ono što bismo svakako trebali osvijestiti jest da će nas ta bol oblikovati, ali i da će prestati, jer ništa ne traje vječno. Nijedna bol ne dolazi bez svoje svrhe. Ona nam daje priliku za rast.Siguran sam da, kada se osvrnemo na bol koju smo već prošli, možemo vidjeti nešto što u trenutku boli nismo mogli vidjeti. Možemo osvijestiti na koji način nas je ta bol osnažila i pomogla nam da izrastemo.

Treba biti strpljiv u procesu, jer život upravo to i jest – proces. Proces započinje pa se završava. Ponovno počinje, traje, mijenja se i ponovno završava. Kao što se mijenjaju godišnja doba, kao što se izmjenjuju dan i noć, sunce i oblaci. Sve je prolazno, a naš je zadatak uživati u procesu, jer tada znamo da smo živi.To ne znači da mora postati lako da bismo se mogli smijati, radovati izlasku sunca ili zagrljaju drage osobe. Svaki trenutak je nova prilika da u njemu pronađemo nešto lijepo i pozitivno.

Od stalne zabrinutosti i jadikovanja nema koristi; zapravo je potpuno kontraproduktivno. Oni koji stalno jadikuju postižu najmanje.Ako ste pali – ustanite. Jednom ste bili dijete i padali ste, ali ste bez razmišljanja ustajali i pokušavali. Iznova i iznova.Ako padnete, iskoristite taj pad kao savršen oslonac da se odgurnete prema visinama. Ne dopustite da vam pad zamrači pogled prema svjetlu. Vjerujte procesu i ustanite.

Budite nježni prema sebi

Rane zacijele, a ožiljci nas kasnije podsjećaju da smo ustali i da se nismo predali. Ne zamjerajte si pogreške.Što je zapravo pogreška? Nešto što nije ispalo onako kako smo zamislili? Možda nije ni trebalo niti moglo ispasti tako. Zašto onda na „pogrešku“ ne gledati kao na lekciju koja nas danas čini snažnijima i spremnijima za veće stvari – lekciju koja nas usmjerava i tjera da otključamo svoj uspavani potencijal?

Volite i cijenite svoj život, čak i kada imate razlog za plakanje i žaljenje.Volite i cijenite sebe. Ne stavljajte fokus na to da vam je netko ili nešto potrebno za sreću. Sve što vam je potrebno u ovom trenutku već je tu. Što god da se događa na vašem putu, učite iz toga i upijajte iskustva. Ne stvarajte krute ideje o tome kako bi život trebao izgledati.Budite nježni prema sebi, osvrnite se i budite ponosni na male vrhunce koje ste osvajali. Jednog dana shvatit ćete koliko ste zapravo visoko stigli.

I na tom putu prema gore dijelite pozitivnu energiju s ljudima, budite svjetlo drugima i širite ljubav. To je, zapravo, svima nama najveća zadaća – voljeti sebe i sjetiti se da smo ljubav.